[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Stala sam na stranu duše nemaštovite,
sjećam se da moram djelovati kao duša štura,
ta mi duša nosi razne druge talente i skrovite,
posebno za ovih vjetrovitih noćnih ura.

Jednom kada nije bilo one nadahnute snage,
morala sam držati pred sobom razne slikarije
da iz moje zatvorene glave stihe mi izvuku blage
pa sam se za čas umorila od te silne maštarije.

Istina te oslobađa, iskrenost odmara,
Sveti Duh te puni snagom i životom novim
pa je ono što u sebi pričaš prava strana dara,
a sva crna noć ti zbori kao Romansijerom ovim

što Mu sada dođe Njegov velik i presladak dan.
Duše Sveti, dođi blizu, svakom srcu dodaj stanja sveta,
sakrivena veličino, Ti si Onaj koji krade san,
Ti darivaš sve što želi duša strastvenih poeta.

U Tebi se prag otvara preko kojeg strši nesanica,
prepuna je mudrosti i časnih stihova, poema;
Tvoj lahorasti pojavak inspiracija je nestalnica,
Ti si prepun čiste svijesti, logike i pravih tema,

daleko od svake mašte i maštarije.
Vraćam Ti se, Ti me uvijek čekaš i tiho dozivaš.
Sada i ja čekam Te i zovem Tvoje arije
dok Ti kao vjerni sluga moje pozive dobivaš

i primaš me kao neku izbjeglicu, povratnicu
kojoj ništa slađe od povratka ne postoji.
Tad je ljepši susret koji liječi nesvjesticu,
susret s Tobom, Bože moj, budi me i doji.
‎petak, ‎2. ‎lipnja ‎2017. 01:26:11

Odgovori

Subscribe without commenting