[Ukupno:1    Prosječno:1/5]

Od davnina

Ljubljeni su anđeli prokleti,

Prokletstvom težim od tišine,

Težim od patnje

Neizmjerne.

Bijah kao anđeo

Što hoda po zemlji,

Gdje mi nije mjesto

Pa samo jad i tugu napraviše

Od mene.

Ali usred tuge

Što sve veća je i veća,

Usred boli što raste bez stajanja,

Moja duša puna plemenitog kajanja

Preuzima i tuđe terete

Na pleća.

I to je dobrota!

Strpljiva i nijema,

Uz poraze tolike nikad poražena,

Treba proći još mnogo vremena

Kako bi dobrota bila

Nagrađena.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Autor MatekXP

Odgovori

Subscribe without commenting