[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Još jedan siječanjski dan,vjetrovit,kišovit i nemiran,ti si pored mene i sve tuge sada postale su sjene,zaboravila sam probleme.Bojim si priznati da sve je napokon u redu,stalno tražim gorčinu u medu jer naučila sam na to,na blato jer za mene nikad nije bilo zlato.Ova sreća i naše vrijeme,pre bajkovito je to za mene,napete su moje vene sto puta strahovima isječene,plašim se da dobro mi krene.Zagrli me da osjetim istinitost svoje sreće,dotakni me jer kad učiniš to više zlo me neće…Cijeloga svog života ja sam patila,malo koja duša to bi na pravi način shvatila,za moje rane nisu dovoljni povoji,jer unutrašnji moji su bolovi,nema tog antiseptika i ne pomažu tablete kada boli duša,kada srcem žileti oštri lete.Ujedali su mene i zmije i vukovi,ušima mojim odjekivali su strašni zvukovi,i tijelom mojim prošlo je više vrsta boli,ali nijedna kao ona kada se uzalud voli…Zato mi nisu dovoljni pogledi tvoji,ja trebam nešto što ne boli,da srce mi bez straha voli,da od sreće a ne od bola izgori.Takva je sudbina za nas posebne,one tihe i prisebne,nema lijeka za sreću dovijeka,završi povrijeđeno svaka dobra djevojka…

Autor Lady_Midnight

Nešto posebno.

Ova objava ima 4 komentara

  1. “Ova sreća i naše vrijeme,pre bajkovito je to za mene,napete su moje vene sto puta strahovima isječene,plašim se da dobro mi krene”

    Znam taj osjećaj.Al dok se plašimo život prolazi pored nas.Treba ga zgrabiti svom silinom. :))

Odgovori

Subscribe without commenting