[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

 

Ne smiju misli da lutaju
Ušijem ih u vlasulju rima
krasulju kratkog pamćenja
jer ljubitt ću ja rdjavo opet nekog
Da, znajte ,ali grudi mi zlaćenja
nije izjela moje požude guba
već žar htijenja -voljenja kob
– predugo tinja na duše dnu
ko kipeći vulkan hemiju mijenja
plodnih dubina izdisaja u snu

Istopio se onaj ustajao vazduh
u zamrloj duši čovjeka ovog
– zlatna žega ga isparila
pa sad dišem inja inat sa promrzlih ruža
-paučine,ali ništa mi onaj vazduh vratiti
ne može, jer ustajao od čekanja
da ljubljen sam- bješe

Ja sam dobitnik
Ne može se izgubiti čulo okusa
ako usne ne ljube
– niti srce vene ako ne dobije stih
Evo smijem se…
Nema se više šta isplakati
niti slovu mjesta ima
Sreća je ko korijen kose
Tuga je prolazna
i ko vlas ju sječiva slika režu

This article has 2 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting