[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Ponavlja se ono vrijeme,

zajedno ja, ti i sunce.

Držimo u ruci grudu zemlje

a promatraju nas ptice.

 

Muzika za tebe i mene,

noćna tišina sluša nas.

Morski val stane pa krene

a vjetar se pretvara u glas.

 

Vraćamo se u doba cvijeća,

umjetnika i tisuću svijeća.

Svijet nas je bacio u svemir.

O prošlosti divna!

Osveta, stid i prijezir!

Da li uopće nas ima?

 

Vratit ćemo se na obalu

dok brodovi plove u noći.

Slomit ćemo dušu prodanu

i granicu koju trebamo proći.

 

Potražit ćemo svoje putove

kao riječ kad stavljaš u stihove.

Vratit ćemo svoje vrijeme

svoje trenutke prijelomne.

 

Vraćamo se u doba cvijeća,

umjetnika i tisuću svijeća.

Svijet nas je bacio u svemir.

O prošlosti divna!

Osveta, stid i prijezir!

Da li uopće nas ima?

 

 

Autor neptriton

Ova objava ima 12 komentara

  1. Muzika za tebe i mene,
    noćna tišina sluša nas.
    Morski val stane pa krene
    a vjetar se pretvara u glas.

    Ova strofa posjeduje posebnu ljepotu.Sve vas sluša. Vi ste subjekt postojanja, priroda vam se prilagođava, zadivljena.Veliki pozdrav Nep.

Odgovori

Subscribe without commenting