DOBA

[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

U ljeto kada duboki žamor prošumi kroz ispucalu koru stabla kruške

i moje srce došepesa do majčinih stopala

crvenih od boravka na hladnome

crvenih od hodanja po iglicama

prisiljenog boravka pod budnim motrenjem

prerano umrloga

u jesen kada bakinu tek nataknutu svilenu maramu

natopi kiša

narušivši joj vrijeme intime

u proljeće kada djeca trčkaranjem sruše ogradu

koja odjeljuje stvaran svijet od onog izabranog našom voljom

svijet u kojem još nije došlo do raščaravanja

u zimu kada snijeg prekrije “sedmerostruku laž boja”

i kada ja zaboravim na taj stih

uzet iz meni nepripadajuće pjesme “Snijeg”

reci da su oni bili onakvi kakvima si ih poznavao

reci da se ja nisam uspio naći pored majčinih stopala

Leave a Comment

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting