[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

 

Do vraga i ljubav i ono što uz nju kao besmrtna klica
kad sunca svog nema ,kao zametak sreće – ide
Dok marširam lišća rđju guram pred sobom
i ne vidim izlaz na cesti života,pa gdje da se siđe
na vrata koja kad tajnog nema – znaka ni pečata
Da izađjem gdje ću ,na stanici kojoj,da stopim se bojom
uvele duše ,sa vlažnim ,jesenjim – lisnatim dnom

Ova objava ima 1 komentar

Odgovori

Subscribe without commenting