[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Do proljeća daleko nije
miris trave lagano se širi
sunce viri iza jedne grane;
Još je rano za cvat i zeleno lišće
al’ se milo sjeća minulih proljeća,
ti su snovi držali je
čvrsto dok su vjetri
savijali grane i studen
hladna mrzla golo tijelo
Sluti ona toplinu u duši
uhom sluša vjetrića
što prića o ptićima
što će pjesmom pojit njenu granu
o suncu što će otet
studen hladnu i svjetlošću
obasjat rod joj cijeli, o
pticama što svom zavičaju hrle
i grle svoje nebo, svoja
gnijezda
na grani ostavit će mjesta
za sve stvore drage, mile
leptiru daće svoja krila kad sa grane
leprša visoko, pčeli dragoj ponudit će
nektar neka crpi soka slatkastoga

sve će ona prigrliti granam svojim
još je uvijek velika joj krošnja
još uvijek u duši joj toplina,
svjetlom diže i nebom dotiče
grane svoje..

Autor Tanja Tadic

Odgovori

Subscribe without commenting