[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

UTORAK :

Danas sam opet uspješno

pobjegao težini svijeta.

 

Uspjeo sam pomaknuti

glavu, kad je pored mene

prošla bomba ozbiljnosti.

 

Skrenuo  sam na drugu stranu ulice

kad sam ugledao  nadolazeće probleme.

 

Zadovoljno sam šutio u besciljnoj debati.

Potlačio

sam savjest duboko u ormare.

U kutije pospremio suosjećanje i

poslao poštom na Havaje…

 

Uzeo sprej :

“Ma kakva – socijalna pravda !

Hoču kolače a ne kruha!”

 

Pa ipak…

…kao…

…da…

..nestadoh…

 

…stopih…

..se …

…sa…

…svijetom…

 

 

Autor brajmond

Ova objava ima 6 komentara

  1. Zanimljiva. Misli i asocijacije odvele su me poznatom citatu Marije Antoanete “ako nemaju kruha, nek’ jedu kolače”.
    No, ipak je pjesma samo bijeg i moć mašte.

    Lp,

    • Hvala na čitanju !
      Pa zapravo je poruka trebala biti obrnuta od toga… (od citate Marije Antonete).. ali kao za jedan dan ima protagonist off ..
      Slažem se – u svakoj pjesmi ima prelivanja različitih često dvojnih (i suprotnih) poruka iz svijeta mašte (a ta pojedinačna mašta vidi u istoj stvari samo ono što mašta želi vidjeti).. poz

  2. Dobra je i stvarno ‘asocira’
    Natruha rime u četvrtoj strofi ‘ormari-Havaji’ me zabrinula i pomislih; evo i brajmond razbija okove slobodnog stiha, kad ono… samo slučajnost, jedan dan off za protagonistu lol
    lp brajmond

    • Vidi stvarno rima lol:-) “ormari – Havaji” … i to skroz čudna (objekt – geografsko mjesto)..hmm (možda se da još kakva takva izmisliti 🙂
      hvala na čitanju poz

Odgovori

Subscribe without commenting