[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Sve me podsjećalo na nju.

Odsjaj neba u njenim plavim očima.
Suze na njenom licu.

Igra vjetra u njenoj kosi.
Mlado žito pod njenim nogama.

Puteni miris njene kože.

Moja ruka na njenom ramenu i
uplašeno srce na njenom dlanu.

Pred nama beskraj.

Kada sam zastao,
uhvativši je za ruku (želeći je poljubiti),
Rekla je:

Zar ne vidiš…
Ja sam od danas igračka.

Djevojka od drveta.

I ne mogu te više voljeti.

Dalje moraš sam.

Idi…

I moja duša je odlepršala prema nebu,
da nađe mir među zvijezdama.

A srce,
ono je ostalo na njenom dlanu.

Za K.M.14.01-9-02.05.2010. 02.30

Posted by Nepoznati Pjesnik

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting