[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
U noćima kada mjesečina

srebreni vrhove krošnji bođoša

a mahovina im miluje koru na sjeveru

između sna i jave

kao duh snježnoga vjetra

jahala je bijelca

djevojka sa obale Mostonge.

 

I noćas čekam uhom u prašini

sakriven u sjeni stupova mosta

čuti topot vilinskoga konja

i vidjeti je u oblaku šlingane haljine

rasute kose s djevičanskom krunom

upletenog ivandanjskog cvijeća

sa pratnjom tisuća krijesnica.

 

Uspravih se kao gospodar noći

raspaljujući u sebi ljubavne misli

no bijelac se rasplinu u maglene

pramenove trinaest močvarnih otoka

ostavljajući za sobom odjek kopita

i nemir jutarnjeg buđenja

među životima šikara.

 

O,kako je jahala

djevojka sa obale Mostonge!

Ljubih je dok slavuj pripjevava

u mašti na nestvarnu oltaru

između trski i trava na putu

gdje ostade zaustavljen u vremenu

izgubljen vjenčić i kotarica žirova.

 

 

Autor pervan

Ova objava ima 8 komentara

  1. Krasna mašta kojom si ispisao ove stihove!
    Kao bajka u stihu…ljubavna 🙂
    Ne znam da li se varam ali čini mi se da si već bio na portalu,možda si obrisao stare pjesme? Ako nisi onda dobro nam došao! 🙂
    Lijep ti pozdrav! 🙂

Odgovori

Subscribe without commenting