[Ukupno:2    Prosječno:5/5]

Jednom je curica šetala brdom,
htjela se popeti na vrh brda tog,
izgubila se jadna na predjelu strmom,
jedino što je zazivala bio je Bog.
Mislila je da joj samo on pomoći može,
samo je vikala “pomozi Bože”,
da se vratim na put pravi,
jeza me hvata u ovoj stravi.
Naravno Bog joj odgovorio nije,
curica mala tugu više ne krije.
Sama je na brdu vani pada mrak,
“kud sam se penjala, baš sam bedak.”
Pomisli curica i plakat’ stane,
kad joj ideja na pamet padne.
“Pratit ću mjesec, prema mojoj kući vodi”
I tako mala curica prema mjesecu hodi.
Došla je do kuće umorna od puta.
Shvatila da Bog u rukavu uvijek ima jednog aduta.
Da nas vrati kući.

Posted by Mata24

Nemam

This article has 1 comment

Odgovori

Subscribe without commenting