Ne znam što mi nedostaje,
prave mi se figurice od snijega,
pravi mi se ponovo moje nedoživljeno djetinjstvo.
Ponovo bih tamo gdje je najljepše.
Sjela na panj stare dunje
pa pitala tog behara,
znalca starog,
voli li me ili ne.
Tako kišne jeseni prolaze
tako ljubavi dolaze
ne marim ni mrvice
jer svugdje vidim tvoje lice.
Ne znam što mi nedostaje
igre uz uštipke
tvoje lice uz moje
voliš li me ili ne?
Ponovo bih u davnine,
samo tad život okusih
divne radosti,
sreće visine!
