[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

O, djeco moja,

Koliko je godina prošlo, dok vam nisam mog’o napisati pjesmu:

Od siline tog osjećaja i danas mi zadrhti ruka….

Iako je ta ruka mrtva.

 

Ipak, ona živi u svakom atomu Svemira,

U snovima dječjima,

Živi u blijedim sjećanjima

I u ovim riječima.

 

Izmjenit će se eoni,

A Zemlja će se i dalje vrtit’,

I vi ćete jednom biti oni,

Ne bojte se smrti.

 

U smirenju svesaznanja

Srest ćemo se izvan varke,

Daljina će biti manja,

A oči će nam biti žarke.

 

Dok se lijes pod Zemlju spušta,

Život krši tugu, strah,

I ostaje praznina sušta,

Ostaje što nije prah.

Posted by tom3

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting