DJECJA
Dala bih mu sve sto imam,
i jos bih mu dala,
i ono sto nemam.
Cudno, znam.
Cuvam kofer za njega -
to je carobni
kofer bez dna…
U njega je stala sva
moja djetinja ljubav,
zbog koje su me ostavljali,
kudili,
u neozbiljne upisivali,
iz bajke budili,
zbog koje su mi se s
podsmijehom obracali,
ostro mi sudili,
s povezom na ocima…
Dajte…
Ima li ijedan jedini
pouzdaniji znak
da si na dobrom putu od tog
da te ljudi djetetom smatraju…
O, ja sam tako beskrajno dijete
- na neodredjen rok…
I tako mi je udobno u mom osmijehu.
Strasno vam smeta?
Eh…
Ne mozes rijeci promijenit’ tok…
Ne bih vam svoju ludost dala
ni za milion mrkih pogleda
kojim ste se svrstali u pametne i odrasle…
Lako je odrasti, vrsnjaci…
Treba dorasti…
(Do shuma trave
Do kikota
Neodustajanja…
Lista k’o vjecnost -
dopisi sam!)
Ispod oka gledaju – namrgodjeni,
bora im se od silne pameti
na celu usjekla -
Ta ne zna sta hoce od sebe sama,
toliko ljeta,
odrasla, a dijete…
Mogla je biti prava dama…
Al’ nije…
Izabrala djecju kozu.
Steta…
A sta je steta?
Pristojna rijec za prigovor
zbog propustene prilike,
koju ‘vecina’ zgrabi,
jer tako, eto, treba.
(Vecina je kao losa misao -
nezadrziva i neoboriva…)
Treba se samo ono sto srcem trebamo…
…
A ja…
Kad god se umorim od nesklada
lose srocenih recenica
i od zlobe uvijek odjevene u dobru namjeru -
i kad na tren pocnem liciti na vas…
Glavom bez obzira pobjegnem
u kofer bez dna
i iz njega izvucem za sebe
i svakog od vas
po svjetlucavu nadu da
cete u oku ugostiti suzu
bar jos jednu -
divlju i mladu,
sto ste odustali, zauvijek popustili,
odgurnuli dijete u sebi…
Ako postoji steta,
to je steta…o da…
Una, ovo je prekrasno! Jedna od najboljih pjesama koje sam u životu pročitala-sa svih gledišta, a ne samo zato što sam se u potpunosti našla u svakom tvom stihu. ;))
Da, ja sam jedno veliko dijete. Još uvijek gradim dvorce u pijesku, trčim raširenih ruku, ležim u travi i brojim oblake, plešem na kiši,pravim anđele u snijegu, raduje me svaka zora i zalazak sunca… Djetinja sam i ne želim biti drugačija. Užasavaju me mrki pogledi, plašim se “odraslih”.
Lijepo je gledati svijet kroz dječje oči i funkcionirati kao odrasla osoba. ;)) Sretan je onaj tko to može.
Lijep pozdrav…
Bez teksta sam…a imam potrebu reći toliko toga…Ova pjesma je dostojna svake pohvale i divljenja.U ovom trenutku nisam u stanju sročiti “ozbiljnu” rečenicu.:)
mnogu, mnogu ubavo, samo komplimenti…
Ako me ista drzi na ovom svijetu, jeste to dijete skriveno u meni, koje prkosi i ne da se, i pise bas za vas pjesme…:)
jako lijepo :) čestitam
Vidis, tesko je ostati ravnodusan, spustiti se na jako nizak nivo ljudskosti, biti zao, zlocest, pun crnine i loseg odgoja i reci da je ova pjesma odlicna.
Ono sto ova pjesma, a i ostale pjesme koje si objavila na ovome portalu jesu, to je pojam, rijec ili nesto slicno tome sto jos u nase rijecnike uslo nije, nesto sto se obicnim superlativima neda opisati.
Cekamo cetrnaestu :D
Da se pridružim pohvalama….sve su već rekli,zaista lijepo opisano stanje u kojem svi bi trebali što duže ostati..Jer dijete je jedino sretno u nama,sve dok ne odraste,dok mu se ne unište snovi…
Una ovo je predivno napisano,nemam rijeći!!!
(Glavom bez obzira pobjegnem
u kofer bez dna)
Ostavvlja me bez daha….