[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Noć okovana zvjezdama. Ponovo je maj.

Dječak sa sivim kristalnim očima

nestajao je iz mog vidokruga u poluosvjetljenoj ulici,

našeg malog predgrađa.

Kao da je ulazio u nove dimenzije svijeta.

Sjećam se, bio je to 18. maj. Noć topla i blaga.

Ponekad sam se pitala da li je bio stvaran ili samo plod moje mašte.

Dolazio je samo noću.

Park je izgledao lijepo na dnevnom svjetlu, pun dječjih radosti, a noću

…noću su se vidjele samo sjene osvjetljene prigušenom uličnom lampom.

Pričali smo ponekad.

U njemu je cvjetao život, iskren dječji osmijeh krasio je  rumeno lice.

Govorio je veoma tiho. Nekad ne bih čula sve riječi koje izgovara.

Plašio me njegov ožiljak na čelu, izgledao je bolno.

Svaki maj ima isti onaj miris, isti šum i sjećanje.

Naše ulice više nema, industrijska zona s novim imenom…

Ipak, svakog 18. maja čekam na mjestu gdje sam jednom čula najljepši smijeh.

Autor koala

Odgovori

Subscribe without commenting