[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Na kraju grada kuća bijelo okrečena, prozori joj gledaju u vrt. S proljeća vrt zazeleni, pun divljeg cvijeća i korova, poneke stabljike pasulja. U mreži lišća i puzavica sunce ostavlja zlatne krpe a cijelo klupko diše na mjesečini i širi se na plesnive krovove. Kuća je jedna u nizu željezničkih postaja. Na nadvratniku se primjećuje izblijeđeli, svečani natpis dobrodošlice. Njene konture se gube u širokoj, zapuštenoj pruzi sa crvljivim pragovima i zarđalim šinama. U ovom obitavalištu sanjao sam cijele godine red,  harmoniju, prirodu koja okrepljuje. A ti si, nevaljalice zakrivala očima solitere na  keju preko puta.

Autor Stevan

Odgovori

Subscribe without commenting