[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Osjecam miris kraja ljeta,

k’o da se sunce oprasta od sivoga svijeta.

Bas je steta sto vise necemo hodati po zvijezdama.

 

Nasi vozovi spadaju sa nebeskih pruga,

moj zivot kucace na vrata druga.

 

U meni ce ipak ostati, jedan zivot drugi,

u kom letimo preko sarenih poljana,

i zivim u sjecanju iz lakih dana.

 

Imam srce, al’ je izgubljeno.

Dusa cuti, po papiru pise,

jos uvijek kroz snove dise.

 

U meni su dvojica, jedan kao ja,

drugi nisam ja.

U ocima drugih nadjoh svoje ja.

 

Da li cu pjesme prestati da pisem,

kad kroz tudje srce pocnem da disem?

Zivot ide, a ja disem,

manje pricam, rijeci pisem,

tako duze trajem – svoj ostajem.

 

Sve jaci postajem,

jer kad prodje tuga, ostaje snaga.

Dok disem nadam se.

Autor Chokee

Odgovori

Subscribe without commenting