[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Zasto

mi sada nije stalo,

do pola svijeta,

kojeg  voljeh…

 

Mozda vec srce pokopah s njime,

il’ mozda odavna,

vec mu odoljeh

 

Izgubila

sam juce,

jednu igru i igraca,

sto na vjetru rijeci pise.

 

Ja ljubim,

snijeg sto se spusta lako,

jer molitvu ljubavi

ne sapucem vise.

 

Uplasene

kapi kise,

ponekad su

na prozoru…

 

Kao da mi zele reci,

da se vratit

neces vise.

 

Kad odes,

bar zelim

da budem kraljica,

onih koji gube,

 

Jer

poslije oluja,

kad stisaju kise,

postat cu kraljica-

onih koji ljube.

 

Kome da dajes

dio svijeta,

sto u tebi

moju sliku nosi?

 

Kome

dio universa,

sto ce ponekad

da ti prkosi.

 

Mnogim sam

stazama prosla odtad

i mnogima sam

ime dala…

 

Ipak,

nijedna ne bijese draza,

od male aleje,

pored zala.

 

Silvana Brkaric Krculic

 

 

Odgovori

Subscribe without commenting