[Ukupno:1    Prosječno:5/5]
Dakle, u tome je stvar, ne možeš sve obuhvatiti odjednom, zato je sve tako suvišno i tvrdo i trulo…

i sporo…

Pa kako naći tu riječ koja nedostaje kada se već kotrlja odmotani stih i prevaljuje visine poznatog polja

Jedan mali komadić nutrine, jednna pričuvna žalopojka može umiriti samo dio kasnog poslijepodneva, sjediniti se s opjevanim vjetrom koji svrati s mora

s malim, ali tako prozirnim i slatkim obećanjem

da će biti dobro

da će biti utjeha dovoljna

ostavljena za ono što slijedi kasno i još nešto kasnije

Zaboravljen, ali lagan je vrt i vidim sada kuda njegova staza vodi, ne vodi nikud jer se gubi u ništavilu punine, o kojoj smo (ako se ne varam)  govorili već na početku

Tko će pomoći, potreban je cjelovit i čitljiv plan pohoda, put, lovci na zamke

i već prevaljeni razmak u mislima, topla, ali daleka asocijacija nedostižnog horizonta

Tu se skriva početak zagonetke, koja se zatvara u trenutku u kojem bi trebala biti otkrivena

Dakle, dio po dio, korak po korak, i već smo na padini, a ništa nije ljepše nego kotrljati se, padati,  i stati na tom dijelu zbilje koji nedostaje

pa tek onda zatvoriti oči i naći nekakvu cjelinu

krug zaokružen zamotan zaobljen

topao i tijesan da iz njega više nikad ne možeš izaći

Autor drgligora

Rođen u Pagu. Završio Filozofski fakultet u Zadru. Doktorirao na Filolozofskom fakultetu u Zagrebu. Poslodavac HRT.

Ova objava ima 3 komentara

  1. Sviđaju mi se opisi,usporedbe i metafore a ponajviše ” i stati na tom dijelu zbilje koji nedostaje” uvijek mi je bilo intrigantno i magnetski privlačno ono što nije uobičajeno..lijep opis misli,zaigrano i maštovito,lp!

Odgovori

Subscribe without commenting