[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Kad procveta prva od 7 ruža,
Kroz mrak leti snop svetlosti bele.
Mio prizor pred očima se pruža,
Voćke sreće, uglancane, cele.

Kroz tišinu glas miluje uši,
U očima poeziju krije.
Ciglu po ciglu sivi zid ruši,
Zemlju suza do svetlosti rije.

Nežni pokret, treptaj, retki gest,
Prostor prazan ispuni bojama.
U snovima gost najdraži, čest,
Božanstvena, najdraža pojava.

Kad uvene i poslednja ruža,
Ruka moćna novih 7 zaseje.
I opet se prizor pred očima pruža,
I opet se uzvišeno smeje.

Posted by JohnnyBGoode

This article has 7 comments

  1. Prelijepi stihovi Johnny…onako sramežljivo ljubavi…kao da se bojiš priznati koliko ti znači taj ponedjeljak… 🙂 Osmjeli se,napravi od ponedjeljka bar još koji dan! 🙂
    Lijep ti pozdrav!

    P.S. Jel to Hyll vježba smajliće?:))

Odgovori

Subscribe without commenting