[Ukupno:1    Prosječno:5/5]

hvatam se za slamku, ali nije mi do spasa

nemam motivacije ni za pogledati se u ogledalo

krevet je moja adresa već dulji niz godina

drugi popunjavaju dane, ja ih križam s liste

drugi obogaćuju vrijeme, ja se molim da sati prolaze što brže

dok ljudi maštaju o karijeri, putovanjima i obitelji

ja maštam o raku

meni je ukusan obrok jedini užitak u danu

medikamenti me zanimaju više nego vijesti i prognoza

jer što god da se događa u svijetu i kakvo god da će vrijeme biti

ja sam u svojoj pasivnosti skroz zaštićena

imam miran izraz lica dok se trgam iznutra

imam stotinu negativnih misli i ne razumijem svoju nezahvalnost

mrtav sam čovjek koji boravi među živima

ako zborim svoju istinu, etiketiraju me kao osobu koja jadikuje

ja ne padam u crnu rupu, ja kročim kroz nju snalažljivo otkad znam za sebe

ali ne odustajem ni ne dižem ruku na sebe jer nisam spremna za to konačno razočaranje

ne sjećam se kada me je zadnji put nešto oduševilo

tješim se da će sve to proći, a i da će jednoga dana sve to imati smisla

okovi stvarnosti ne dozvoljavaju mi da se trgnem

nema magičnih rješenja, kažu mi

nema čarobne formule

ja zahtjevam barem primjere

zanima me što funkcionira za druge jer za mene ništa ne funkcionira

imam snage samo za imati dovoljno snage da potpuno ne klonem

vrištim iznutra bez razloga

želim plakati, a ne mogu

stezanje u grudima me budi

a ravnodušnost prati u san

također kažu da je ovo jedini život kojeg imamo

hvala lijepa, jer ovo ne bih poželjela živjeti dvaput

Posted by Grgur Azimut

Grgur. Rak. 29 godina. Živim i ne radim u Zagrebu. Pjesnik. Pušač. Alkoholičar. Pišem. Crtam. Analiziram. Blogger. Borderliner.

This article has 1 comment

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting