[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Govorio joj je da je negativna
i da oko nje lete sivi demoni
i palio je stotine svijeća
da ih otjera…
testirao je njene misli
i kontrolirao njene želje…
manipulirao emocijama i
izbrisao boje.
Istrgnuo je njena krila i bacio je u ništavilo…
Ugušena, zavezana, zapetljana u tom začaranom krugu
tražila je svoje boje i pitala se…
koje su boje moja krila?
To nije bila ona već produkt njegovih težnji.
Njegovo ogledalo…
Kada je otišao nije bilo mirisa, niti boja
okusa, niti demona sivih boja…
Nemir u tijelu, krik i bol novog rođenja…
želja za onom zaboravljenom djevojčicom
i za duginim bojama
i krilima
i slobodom.
A onda se pojavio on i rekao da je njihov susret karmički
mada ona nije baš vjerovala u karmu i te stvari…
vjerovala je u život,
a njena krila su se pojavila
i boje su bile sve jače…

i rekao je da ju je čekao cijeli život
i da prilika dođe i prođe.
Rekao je da zrači….duginim bojama.
Ali krila su bila jača od svega
i postojanje u jednini
koja joj je bila sve draža…
življenje u slobodi
i otkrivanju novog svijeta
i morala je…jednostavno je morala
potražiti sebe
unatoč svemu
usprkos mirisima i okusima koji su se pojavili intenzivniji nego ikad
unatoč glazbi
i sudbonosnom susretu koji se možda više nikada ne bude dogodio…
Sloboda…u pronalaženju sebe
svoje biti
svojih boja.
Podigla je demonska krila duginih boja
i bila je ona
više nego ikada…slobodna od svih sivih tereta…

Autor Maisy

Ova objava ima 2 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting