[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Umiri sjene
s mišlju
što nadiru
u osame piru
svake noći
duh sreće
ne prizivaj
ljubljene žene
-demon to je
on proždire zbilje
vezuj ga strahom
u najdubljem snu

Ne boj se slikaru moj
ona je tek blijeda sjena od jučer
ali još uvijek bolja od bijelog platna
ispred koga neodlučno stojiš i zuriš
opijen magijom samoće magičnog tkanja
koje ti emocije kao ogledalo upija i krade
a ti ne znaš ima li i dalje smisla
prazniti u njega dušu,u koju ljubav više ne dotiče

Odgovori

Subscribe without commenting