[Ukupno:1    Prosječno:5/5]

Molim te nemoj ništa reći i vježbaj šutit

Jer ovaj jastuk u koji guram glavu već me počinje gušit

Počinješ govoriti i ne možeš stati

Strahovi poprimaju obilježje stvarnosti i duša mi pati

Sad opet zoveš upomoć, pa kako ne možeš shvatit

Ti stvaraš tog demona i sada svi moramo patit

Volio bi da mogu ubiti tog demona i spasiti egzistenciju tvoju

Ali još uvijek sam samo dijete i nisam našao hrabrost svoju

Prošlo je vrijeme i tijelo je mrtvo, teško se je boriti s onim što ne vidimo

Demon sada pravo vlada, da ga pobijedimo potrebno je da zažmirimo

Tu ćemo ga naći jačeg nego ikada kako suvereno vlada

Sakrio se u prošlosti i tu se gnijezdi sada

Odavde truje i pljuje po prirodi samoj i drži se u mraku

Njegov otrov se širi posvuda i sada živimo u paklu

Skupiti trebamo svu svjetlost koju možemo pronaći

Osvijetliti prošlost svoju i vidjeti gdje demon tlači

Možda onda shvatiš, ako ne shvaćaš već sada

Srce se ne daje na pladnju, jer ti onda duša strada

Autor Kristjan

Ova objava ima 2 komentara

    • Kada sam je napisao nekako sam imao osjećaj da je i ovo ”pozitivna” pjesma koja govori o putu do prave ljubavi, jedine koja je omogućuje spasenje. ”demonu straha od ljubavi ne daj da prevlada u srcu” – oduševio me je komentar. Hvala 🙂

Odgovori

Subscribe without commenting