[Ukupno:1    Prosječno:5/5]

Klize niz more jedra
bijela ko ženska bedra
i jedre na kraj svijeta
stihovima napeta

Grle ih morske struje
nose ih vali oluje
po krmi trag im pjene
sanjaju bijele stijene

Tog kraja svijeta boje
gdje nema moje nit’ tvoje
gdje “ljudi nazbilj” žive
i prave, pravde su krive

Tu vuk sa ovcom priča
i koka liji je drug
zauvijek pjev malih ptića
krasi i selo i lug

Tam’ sretna kiša lije
sred zemlje Dembelije
i svi su sretni vazda
nema tam’ sluga ni gazda

Svi ćemo na kraj svijeta
doći jednoga dana
tam’ nema zime ni ljeta
bijela tamo je vrana

Znaj bijah tamo i ja
u mnogim pjesmama mojim
bit tamo tako prija
sam’ o njoj stihove krojim

Pa ako poželiš i ti
tu zemlju posjetiti
moju poemu trži
na konja bijelca se vrži
i rži s njim samo rži
krilima Sunce prži

Ova objava ima 3 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting