[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Valovima rumenoga odbljeska i sjaja

jutro dolazi, jasnim suncem opečaćeno.

Posred neba svijetla moga zavičaja

jutro strši moje, sparinom zablaćeno

 

kao da je sam se pakleni raspustio

pa po mome svijetu ludi sav i hara,

a da nije pristojno ni pozdrava izustio

jer mu nisam ona koja nudila bi dara.

 

Dovoljan je samo jedan dašak svježi,

pa da se i čitav svijet od jada pokunji,

da se nada, ljubav, vjera tu uvriježi

gdje se radujem ja svakoj munji

 

što mi uzaludno bliješti u sjećanju.

Da, sjećanje je ono što me budnom drži,

što u jutro sparno odgovara obećanju

koje sva mu krila pakla jednom sprži:

 

niti jedna muka nije vrijedna onoga

što će doći kao nagrada mi spasa

kada predam život svoj u ruke Boga.

Dašak povjetarca stiže mi bez glasa.

16.09.2015. 06:53

 

 

Ova objava ima 2 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting