[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Ljubav, to je obris nekomponirane čežnje,

Sinteza tebe, Prirodo, i mene,

Lakoća dotaknute prašine,

Preobražaj melodije u slike.

 

Ljubav je, sada znam, ono što se prostire,

Ono što se lomi kroz puteve neznane,

Kreće u valovima morske pjene,

Zapljuskuje mene, zapljuskuje mene…

 

Dijete, to je dar Prirode,

Žuđeni san koji se muškarca ne tiče,

Susret neba, zemlje i mene,

Njihove volje i moje želje.

 

Dijete, to je cvijet iz prirodne bašte,

Izvor radosti, mirisa i dobrote,

Raspršeni maslačak čije pahuljice

Ostvaruju mene, ostvaruju mene…

 

Majka, to je centar Prirode,

Jedino utočište zemaljske igre,

Predio kojem se vraćaju laste,

Usnuli miljenik prijatne tišine.

 

Majka je planeta sama za sebe,

Smireno i uljuljano more,

Duh opijen mirisima svijeće,

Što kapa na mene, što kapa na mene…

Posted by Slađana Golijanin

Rođena 1987. godine u Sarajevu. 2011. magistrirala komparativnu književnost i bibliotekarstvo na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Piše i objavljuje poeziju, eseje, reportaže, novinarske članke, kritike vizuelnih, pozorišnih umjetnosti, te filmske i književne kritike u raznim medijima regiona, kao što su portali i časopisi posvećeni kulturi, umjetnosti i književnosti. U slobodno vrijeme pleše.

This article has 5 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting