[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Sada, kad sam prizdravila,

vidim da ovako neće ići.

Ja se nisam nikome prijavila

jer me moja prošlost želi stići,

 

jer me često dozivaju različiti bolesnici

koji me označavaju kao svoju.

Sada želim samo k samoj sebi sići,

možda još i želim pažnju tvoju,

 

ali samo tako da te ne progonim.

Više nisam ni za što, nisam ista,

nikada, odavno, više suzice ne ronim,

samo Bog za mene stalno blista.

 

A što drugo treba jednom ljudskom biću?

Mene samo srž od srži zanima.

I kad pronalazim lijeka ranjenome ptiću,

meni samo važno je da zraka uzima.

 

Poslije bježim, naravno i iscrpljena

jer se lijepe, jer se vežu patološki.

A samo su me učili da budem društvena.

Zar i ja da budem prilijepak u ploški,

 

zar i ja da smetam sad kad moram biti sama

i to isto strogo svima preporučujem?

Dođi, kažem, dođi tamo gdje ni meni nije tama,

ali samo bolesnike ja razlučujem.

 

Kako može biti teško gledati Te, Bože!

Kako teško mora nekom biti iskupljenje!

Samo u samoći meni svi se dari množe,

samo u samoći vidim poziv i spasenje.

16.07.2015. 23:45

 

Ova objava ima 3 komentara

    • Hvala na komentaru. Čini mi se da je malo prodahnut ironijom, ali ne bi me to ništa čudilo jer razgovaramo o jednom teškom pitanju. Drugim riječima: kako mogu biti lijepi stihovi koji navode čovjeka na tako pesimističan zaključak?
      Svejedno, sretna sam zbog ovog komentara i najtoplije zahvaljujem … 🙂

  1. Nema tu ni i od ironije
    meni je jako lijepa jer me posjeti na bolesnike u mom okruženju od kojih ne uspijeva uteći

    sada želim samo k sebi sići
    jer me često dozivaju različiti bolesnici

    bok.

Odgovori

Subscribe without commenting