[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Razbij tu misao što vreba
tvoju bol; neka ode u
bezdan, neka ne nađe dno
neka se pretvori u ništa
a ti budi svoj; i ne lutaj
tužnim poljima, zalutalim
snovima, pusti, vjetru neka
mrsi joj kosu, neka je ljube
bezgrešne misli tvoje, neka
u oku ponese sunce, toplinu,
dobrotu za koju znaš, a ti
budi svoj; kad snovi se ruše
u pepelu duše izrasta novi dan
to što je bilo jučer samo je
odsanjani san, a ti glavu gore
danas je novi dan.

Posted by Tanja Tadic

This article has 6 comments

  1. Katkad imam osjećaj dok čitam riječi poput ovih kao da je pogled autora bio za mene prikovan danima. Negdje duboko pomakne se nešto – obzor očekivanja ponovno je poprimio obrise.
    Lijepo 🙂

    • Hvala:)meni osobno je divan osjećaj kad u tuđim stihivima pronađem sebe i kad doživm trenutak tuđe sreće ili bola; dobro je podijeliti sve na pola, bude lakše 🙂

      lp

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting