[Ukupno:2    Prosječno:5/5]

Danas imam lice
s kojeg mi se čitaš.
Prstima od slova
žudnju svoju tkam.
Strašću su mi tvojom
ocrtane usne
i nagost se noći
pretvorila u dan.

S livada puti
mirisa sam puna.
Koraka lakog
misao mi bivaš.
Imam riječi danas;
u meni ti izvireš,
koritom mi tečeš
i u mene slivaš.

Autor sibila

Ova objava ima 11 komentara

    • Kada žar bi bio
      što vječnom vatrom gori,
      postojala ne bi,
      ta poezija tijela.
      Kad utihne oganj,
      ničeg ljepšeg nema,
      doli biti iskrom
      u plam što vodi, smjela.

      Pozdrav Duško! 🙂

  1. Strašću su mi tvojom
    ocrtane usne
    i nagost se noći
    pretvorila u dan.

    S livada puti
    mirisa sam puna.
    Koraka lakog
    misao mi bivaš.
    Imam riječi danas;
    u meni ti izvireš,
    koritom mi tečeš
    i u mene slivaš.
    dok jajaj u bašči monstruma
    imaju zelene oči
    ovo djeluje kao poetska rezonanca
    u pismu prijateljici
    Kao
    pjesma s najviše kule

    ali to autori i autorice nisu čule

    • dok jajaj u bašči monstruma
      imaju zelene oči
      ovo djeluje kao poetska rezonanca
      u pismu prijateljici
      Kao
      pjesma s najviše kule

      ali to autori i autorice nisu čule

      hm..
      khm..
      :-O

Odgovori

Subscribe without commenting