[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Koračam i koračam divljim stazama,
grabim i grabim kamenjarom;
pužem po pustinji u susret oazama
koje su blagoslovljene Tvojim darom.

I svaka nova vodena kap,
svaka od palme propala grana
grebe mi stope, nudi mi hlap
varljiva raja sa svih strana.

Isuse, gledaj mi ranjene stope,
i suha me peče prašina;
Isuse, Tebe izdaja prope,
kušnja je Tvoja kušnja silna.

Gledam i ne vidim, i ne vjerujem slici
što mi prikazuje krunu od lovora
kojom se silan puk ovdje diči
što zove se kraljem slika i govora.

Isuse, žeđam Tvoj dodir blag,
tražim Te, molim godinu dana
jer Ti meni postaješ tako drag
uvijek kad sviće mi zora rana.

Znam, danas Tebe čuvat ću ja,
konačno svanuo mi je i taj čas.
U mnoštvu vjernih molitelja
sklopit ću ruke i za Tvoj spas

jer bdijeti smo navikli noćima skupa,
i uvijek je bilo bdijenje za mene.
Sada, kad tu je ta Tvoja grupa,
sada se čuju samo sjene.

Konačno s Tobom, na Tvome vrhuncu
na koljena padam da Ti stope pomažem;
konačno, gledam prema ponoćnom suncu
jer me učini svojom, svojim pažem.

Kakve li časti, ljubavne milosne geste
da ja Ti na stope prosipam zemaljsko
što se nakupilo s ove prašnjave ceste
i da Ti želiš mi pružiti bdijenje rajsko.

Samo jedan je dan ljubavi naše
jer toga se dana prikazuješ manjim
s velikom žrtvom današnje Pashe;
moliš me bdijeti tinjem tanjim.

Pričaj mi, pričaj kakvi su vrtovi,
sveta Oazo moje pustinje.
Pusti da čujem da l’ tihi su slapovi;
žuborenje vode moje je tinje.

Polij me vodom od glave do pete
da Te doživim najljepšim stilom
i da Ti svijetlim na čas ove ure svete,
polij me svojom duhovnom silom.
‎četvrtak, ‎13. ‎travnja ‎2017. 09:52:02

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting