[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Rubovima snova

teturamo jutrom što prostire sunce

po licima sanjara.

Nakon noći nesanjive,

brojimo treptaje bedara,

minutama što će pamtiti

dodire cvijeta.

I sada stojimo

na vrhu svijeta,

na vrhu požude

što sanjala je gledati oblake.

A ove tihe korake

što svjesno činimo na kiši,

poklanjamo mislima

svakog sutra.

Da izdržimo jutra,

da preletimo dane.

Dok opet jedan ovakav

ne svane…

Autor Pippo1906

Ova objava ima 20 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting