[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Prvo jutro toga dana

a ja koračam hladnom stazom,

sve u zbilji k’o u mori…

 

na Dunavu gledajuć’ Dalj gdje gori.

Gledao sam žitna polja…

 

i provaljena kućna vrata.

 

Razbijen prozor, duplja kućna muklo zove.

Strašna tama. I tišina.

 

…”Hvaljen Isus”, On mi veli,

“uvijek hvaljen”…

-blijed o gredi mračnoj visi.

 

Obješen u crnom,

ustajalom zraku.

 

Gluho kapanje vode

kao krvi.

Zaklana česma.

 

Znoj na licu polako klizi.

Strašno.

Da ni svemir se ne smije više.

 

Prvo jutro toga dana,

a ja koračam hladnom stazom

gdje romantično šapuću dvije kapi krvi,

i tješe se.

Posted by Vjeran

Rođen u Osijeku. Profesor sam matematike i informatike. Radim u Poljoprivredno šumarskoj školi Vinkovci.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting