[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Zlatne nitne

U praskozorje

Razbijaju ponoćnu mučninu

Pojavio se samo nestanak

Od mjesta susreta

Do točke zaborava

Davnina golema poput brda

Izblijedila sreću, pomela sjaj

Svijetle srpove više i ne brojim

Odbiše mi i posljednje zrno nade

Kamenje boli samo po sebi

I oslijepiše me zauvijek

Toplina je tako odsutna

Postojiš negdje tamo

Nema te…………..

Svaki dan prolazi

Sjećanje iscrpljuje

U minuti mogu izgovoriti mnogo riječi

Ali pomisliti na samo jednu

U praskozorje

Bliža sam tišini

Sunce je pokrito poput djeteta

Bliže sam ti.

Posted by Bluemoon

Odgovori

Subscribe without commenting