[Ukupno:3    Prosječno:4.7/5]

 

Tamo gdje si zasirio ljubav iz svog srca
o ogranak jedinog drveta
u tvojoj pustinji od sadašnjih snova
– zlatan sir sa svilene mreže miriše
Ptice ga neće, da ne uzlete previše
Nebo ga ište , da ga uz jesenje kiše
po poljima kao blagoslov prospe
Tamo gdje si jednom
rekao sreći
– daleko ti dom
pa skinuo utvaru
svih strasnih noći
ko nedužno zamorče
pri budjenju razuma
sa pokajničke omče
i pokopao sebe s njom

Ova objava ima 2 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting