[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
daleka za ruke obgrljene praznim,
za usne na kojim još mirišu tvoje,
o kako da srce nedohvatno kaznim,
u noćima što se beskrajima broje.

daleka za meka duše šaputanja,
još dalja za vlažni poljubac samoće;
a srce još hoće, nada se i bubnja
za sve sočne suze, zabranjeno voće.

daleka od svega što do skora beše
med i mleko slatko, kandilo i svila;
od ljubavi koje vatrom žudi greše
i zauvek kopne putem ništavila.

Autor Simic_Petar

Ova objava ima 1 komentar

Odgovori

Subscribe without commenting