[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Lagani zvuci rominjaju na tipkama glasovira

onda kada već nemam daha za orgulje.

Virtuoza slušam i opuštam se od njegova dodira

jer mi pada na umornu kožu kao ljekovito ulje.

 

Tako me odnosi na polja vedrine

i potiče na laganu igru bez obaveza.

Zbog te tankoćutne iznjedrine

on sve više u meni rađa užad naveza

 

jer to je ono što se ljubi nadnaravno,

što se uzima i prenosi dahom na dah.

Nema nadahnuću ništa na zemlji ravno,

a ipak je neznatno u isti mah.

 

Kad osluhnem prve taktove Večernjice,

kao da me Bog izbacio katapultom;

budi me iz dnevne nesvjestice,

osvježava me od trovanja lažnim kultom.

 

Tada se prisjećam krštenja i prvih koraka

kada sam spontano prilazila značajnim veličinama,

kad mi je obilna molitva bila tako laka,

kad sam se divila porculanu u vitrinama

 

i kada sam na putu do svoga obdaništa

revno provirivala kroz ogradu samostana,

pratila crnu povorku na rubu velika dvorišta

na putu klanjanja početkom svakoga dana.

 

Ako se večerima sjetim otići na počinak,

to je najsigurnije mjesto za Chopina.

Anđeoski mi pozdrav ima trenutačan učinak

i tada ga nesvjesno napuštam daha opijena.

21.02.2015.  10:33

 

Odgovori

Subscribe without commenting