[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

I dalje me pronalaziš
u samo našem međuprostoru.

Ni u iluziji,
ni u stvarnosti.

Nego na samom  izvoru mog srca
gdje ljubav je prvi put potekla,
gdje  uvijek možeš svratiti
i besplatno se napiti….

Ova ljubav nit popušta ,
niti napušta .

Sa tobom , i  zbog  tebe,
ona je rođena.

Ne moraš kružiti,
ne moraš okolišati,
ne moraš mi oko srca  skitati,
smiješ me izravno pitati…

Autor freelove

Ova objava ima 3 komentara

  1. Tvoju pjesmu doživljavam kao promišljanje o ljubavi, kao let znanja iznad osjećanja, da bi se na kraju, iskreno, sve “otelo kontroli”, odnosno duša raskrilila… A tu je i taj vapaj za sjedinjenjem koji se osjeća, za izlazak iz mišljenja o ljubavi… Tako se traganja, pa i bježanja, igre i sve sa njima, dovode do priznanja: “da,volim te.” I to je, zaista, najljepše. Milenko.

Odgovori

Subscribe without commenting