[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Možda sam ostvarila sve svoje snove

još za ove gluhe noći kada jutra nema,

možda više nit ne želim sanjati nove

kada tek se noć na svoje pute sprema.

 

Možda samo neka radost postojanja

mene sad obuzima da mi slatka bude java

jer sam dovršila neka svoja nastojanja

dok još uvijek oko mene čitav narod spava.

 

More nema svojih obala, mjesec nema sjene,

a ja nemam svojih rezultata i svoju poeziju

već uživam puno mira koji vlada oko mene,

mira koji oduvijek je postojao tu.

 

Tamo gdje se Nebo zemljom dodiruje

nalaze se vjetrovi stari i novi;

kad se neki blagi povjetarac raspiruje,

tad i oganj plamti, ostvaruju se snovi.

 

Zahvaćanje povjetarca dobra je terapija,

iz toga još može nastati i dugotrajna sreća;

iz toga još može nastati simpatija

ili duša sebe nađe gdje je tajna veća.

 

Stvaranje je stara ljudska navika,

čovjek ispoljava dušu u svom nalaženju;

rezultati ponekad su samo blijeda slika

svega što je duša postigla u traženju.

 

Molila sam Boga, tražila Ga iz nevolja spas,

moje molitve su bile ulaganje truda;

dala sam od sebe svaki dah i svaki glas

poput mora koje seže na obale spruda.

 

Možeš sebe spasiti na bilo koji način,

možeš Boga naći daleko od zacrtane staze

kada pretvaraš si snove bar u neki čin,

kada tvoja djela dušu ti nalaze.

 

More nema svojih obala, mjesec nema sjene,

stvorena su djela Božje uslišanje;

rezultat je stvaranja ljudsko ispunjenje,

istinsko je stvaranje blaženo stanje.

10.10.2016. 01:21

 

 

 

 

 

 

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting