[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Da šutim?
Il’ da srcem izgovorim skrivene misli.?
Da ćutim sve
što se dahom izgovoriti može.?
Da pusti ono što vezano je
tako čvrsto i jasno?
Da okrenem glavu
na stranu koja života nema?
Il’da samo pustim
da tišina misli a srce se boji?
Kome još da kažem
da grlim bolom ne izgovorene riječi.?
Ja dajem ih mašti
koja maštati zna
dok riječi i dalje šute.

Autor Klaudija

Ova objava ima 4 komentara

  1. “Il’da samo pustim
    da tišina misli, a srce se boji?”
    Nekad je tako lakše. I ljudski je. Ipak, čim čovjek postavlja sebi ova pitanja jednom će poslušati srce i mašta će se pretvoriti u riječi, u poeziju. A što je ova pjesma nego poezija? Pozdrav Klauss.

Odgovori

Subscribe without commenting