[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Čuj, Cesariću,

Da sam „Voćka poslije kiše“

Zanjihao bih granama,

Da se osušim još za dana.

I da Cesarić ne mora izmišljati

„čudesnu raskoš“ mojih grana.

 

Skrenuo bih,  pozornost na lišće

Bez kojega ne bih niti bio drvo.

Taj veliki previd, korijen mi pritišće

I taj me, baš u samoj srži – shrv(a)o.

 

(Samo list daje život drvetu,

On ono iskonsko i prvo.) (tomisl@v   12.11.2013)

 

Odgovori

Subscribe without commenting