[Ukupno:0    Prosječno:0/5]


 

Eh, da sam Hafiz i da šećem po Širazu:

“stihove bih pisao na papirusu njenog osmjeha

i ljubav bih balzamirao u jasmin i gazu
.”

tada bi sve blistalo i bilo oslobođeno od grijeha.

 

 

Pisao bih o svemu, i čudio bih se tebi svijete;

Kada bih sreo Hafiza u prolazu: “(majstore) dobar dan ti želim!”

Što kriti, ti veličanstveni misaoni, “probisvjete”.

Tome susretu se još i danas (u sebi) veselim.

(vječno ću da ga želim, i očekujem!)

Možda pomalo iznenađen i (pjesnički) nijem. (tomisl@v, 1.3.2019.)

Posted by tomislavcroata

This article has 6 comments

    • nije baš 5 više 4 -4 kvakica je u tome da ja srećem Hafiza i da mu kažem da mi je kao brat najveći u meni…
      i evo sada se baš pitam što to ima da mi je drag, možda zbog vina i kuta gledanja….
      lp

  1. Da sam Goethe
    i šećem po Weimaru
    Pisao bih tako učeno da ništa ne razumijete.
    Sve bih vezao na moju ljubav riječi onu staru
    Stih bi bio tako napućen smislom i ljepotom
    da ga ne bi mogli odgonetnuti niti
    vlastitim životom.
    Čupnuo bih tu i tamo latice koje ruže
    i dok bih ih mirisao na dlanu.
    Ukrao bih vam pažnju …
    lp

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting