[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Da sam Goethe i šećem po Weimaru,

Pisao bih tako učeno da ništa ne razumijete.

„Stih bi bio tako napućen smislom i ljepotom,

Sve bih vezao na moju ljubav riječi, onu staru:

da ga ne bi mogli odgonetnuti niti

                                         vlastitim životom.“

 

Čupnuo bih tu i tamo latice koje ruže

                      i dok bih ih mirisao na dlanu,

Ukrao bih vam pažnju i svijest

A da to moji čitaoci niti ne skuže:

„Mislili bi da kiši nad gradom, koji se zove Brijest.“

Moje rečenice, stalno bi se vrtile

                      Na njihovom misaonom ekranu.

 

Blago bih se naklonio u prolazu ljepoti- dami,

I sa smiješkom rekao: ” Kuss die Hand,”

A u mislima bi se vrtio onaj instrumental

Kada bi ostali sami-

                        Što ga svira

„The Band“. …  (tomisl@v, 8.3.2019. i 11.4.2019)lp

This article has 6 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting