[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Da sam jednom,
na trenutak,
ono što nisam,
pjesma sjetna
koja srce tužno dira,
pijanista jedan usamljen
što partituru njenu prebire
na tipkama ugođenog klavira.
Svirala bi biću jednom
o vremenu izgubljenom,
o snovima potisnutim,
svirala bi ludo, divlje
sve do zvijezda da se čuje.

Samo jednom
da sam ruke
koje maze, toplo nježno
da zagrlim jedno tijelo
koje ljubav nije takla,
da nježnošću suzu maknem
i razbijem oklop od stakla.

A da mi je srce zaneseno biti
pronašla bi te u najudaljenijem
ljubavnom bespuću i zabiti
i nigdje se više melankoličan
od mene nebi mogao skriti.
Eh da jesam to što nisam ,
i nikada neću biti,
morati ćeš se sam
nastaviti tražiti.

Autor Baka123

Ova objava ima 30 komentara

  1. …”Eh da jesam to što nisam ,
    i nikada neću biti,
    morati ćeš se sam
    nastaviti tražiti.”
    Neke ne treba tražiti jer i ne žele biti pronađeni…
    Lijepi stihovi Baka!
    Pozdrav za dobro jutro i za lijep dan!:)

  2. Samo jednom
    da sam ruke
    koje maze, toplo nježno
    da zagrlim jedno tijelo
    koje ljubav nije takla,
    da nježnošću suzu maknem
    i razbijem oklop od stakla.

    Koliko je topline u ovim stihovima 🙂

    Prelijepo napisano draga Baka123.

    Pozdrav od srca !

Odgovori

Subscribe without commenting