[Ukupno:2    Prosječno:5/5]

Ne želim voljeti

nikad više nikoga.

Lažem.

Ne želim voljeti,

a da mi nije uzvraćeno.

Toliko sam već patila

zbog takvih priča.

Hoće li jednom

i meni svanuti?!

Bože, toliko bi bilo lakše

podnijeti samoću

da nema želje

za nečijim prisustvom.

Da mi je barem biti

potpuno nezaintetesirana

za bilo koga, i za ljubav.

 

 

Posted by plavo_sunce

Rođena u kišnom danu jedne duge zime. Poeziju pišem od djetinjstva, ponajviše ljubavnu i misaonu. Omiljeni pjesnici Tadijanović, Cesarić, A.B.Šimić, Ujević.

This article has 5 comments

  1. Jest da je plemenito voljeti kad nije uzvraćeno, ali srce se umorilo od patnje zbog neuzvraćenih ljubavi, osobito nakon ove zadnje, koja ostavlja izrazito gorak okus u duši.
    Jedino još čudo može oporavit moje srce.
    Hvala na komentaru, Duško!
    Lp

  2. U biti, znam da je jedna uzvraćena u životu dovoljna. Jedna je samo potrebna. Ali, ne nalazim je, a patim zbog neuzvraćenih, pa se pitam nije li mi suđen samački status. I ajde, ne bi me to pogađalo, da se ne zaljubljujem s vremena na vrijeme.
    Ne znam što ću s tim mojim srcem.
    Pozdrav
    🙂

  3. Drago Sunce ni ta jedna (nažalost) nekada nije dovoljna….sve , al baš sve u životu prođe…splasne, potroši se.
    Al dok traje (ljubav ),a i zbog onoga što nam daje….. vrijedna je svake muke i boli. Jel kao što kaže Nat King Cole …”The greatest thing you’ll ever learn, Is just to love and be loved in return”

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting