[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Opet će procvasti lipa
uz tvoju staru stazu,
kojom u predvečerje rano
sjetno njišu se travke.
Prosule su mirisni cvat
grane stare jabuke,
u bujnoj krošnji ostalo je
zapleteno djetinjstvo naše.
A godine su podigle sjene
u dubinama mojih očiju
i u srcu mi izgradile
dvore tuge i gorčine.

Čujem tvoje korake,
što odjekuju u noć
i vidim topao osmijeh,
ruku dignutu u pozdrav.
Da je makar nebo tada
probudilo tvog anđela,
da je barem slutnja
dahom svojim prošaptala.
Privila bih se na grudi tvoje
i jecajem proparala
svaku buduću tišinu noći,
proklela već proklete duše.

Svojom mladosti i krvlju
natopio si ljiljane bijele
i usamljenim korakom
tiho odšetao u vječnost.
Oprosti im ti, prijatelju,
ja još uvijek nemam snage
i reci da znaš, osjećaš,
nisam te zaboravila.
Niz obraze klizi mi bol,
koja me godinama guši,
sve one probdijene noći
i nikada isplakane suze.

 

Autor LoLa

Ova objava ima 31 komentara

  1. :)))… ovi osmijesi znaš već zašto tu stoje, al ovaj put ne samo zbog stihova nego zbog tebe same… mislim kako sad uopće ostat hladnokrvan nakon ovakvih stihova, kako ne osjetit i tebe u ovim stihovima… velika si duša ti Lola, sa svojim pričama životnim, a one koje ispišeš u stihovima govore puno o tebi… krasni stihovi, bravo, pozzz Lolek :))

  2. Prekrasna pjesma posvećena prijatelju koji više nije s tobom. Eh, tako to biva u našim životima, odlaze prijatelji u mladosti, i u starosti, pa kako starimo tako sve više ostajemo bez tih milih prijatelja i prijateljica, tu smo nemoćni, ostaju nam suze i tuga u duši. Tebi osmjeh šaljem da bol ti bar malo umanjim 🙂

    • Naravno, Dinko…sve je to život…ili smrt.
      Ova priča je ipak malo drugačija i nikada zatvorena. Ako nisi uspio pronaći razloge gorčine u stihovima..pročitaj još jednom Kad grob progovori. Ista je Duša u obe pjesme.

      Hvala ti.
      Lijep pozdrav..

  3. Divni stihovi draga Lola:))Osmijeh ti ostavljam jutarnji..Razumijem ovaj bol u pjesmi,sama sam ga doživjela nekoliko puta ali bez umijeća da iznesem na papir kao ti…Jedan dio nas zauvijek ostaje tužan zbog gubitka

    • Prošle su godine, ali nikada mu do nedavno nisam napisala stihove. I nikada mu nisam obišla grob niti sam bila na njegovom ispraćaju… Možda ipak ovog ljeta..
      Ali ne prođe dan da mu ne poklonim dio svoga vremena, misli…
      I bol mora sazrijeti, faiza..da bi bila zapisana..

      Hvala ti.
      Pozdrav..

  4. uh..kao da je neko,nedavno probudio nesto vec pomalo zacahureno i obavijeno uvelim listom tvoje stranice zivota, pa ti dao snagu prkosa i gorcine da zajecas opet, jos prkosnije…. mozda grijesim( a cesto grijesim) al rijeci su sa pecatom dubokim u vosku utisnute,,

  5. Tesko je podvuci crtu ispod nekih dogadjaja u zivotu!Postoje floskule koje govore da vrijeme lijeci sve ali to nije bas tako.Ponesto lijeci ali postoje boli koje samo potisnemo i naucimo s njima zivjeti a izlijeciti se ne mogu nikada!Veoma osjecajni i dirljivi stihovi Lola.
    Pusa!

  6. sjećaš se, kad sam se dovukla na ovaj portal i počela te čitati, puno sam puta tresnula nešto…tj. možda nisam shvatila tvoju poruku, no naučila si me čitati te i svaki puta nanovo oduševiti :)))

    no još uvijek ne mogu zbrojiti tvoje velike prekokrasne misli što se gomilaju u tvom umu i po cijelom tijelu, ono što osjećaš i kako to prenosiš..

    ni ne želim ih zbrajati…nek ih ima bezbroj i uvijek :)))

    pusek

    • Sjećam se, sjećam. I sjećam se kada si objavila prvu pjesmu van standardih okvira… :)) Još malo pa sam godinu dana s vama…mislim da si i ti brzo poslije mene stigla.. Nisam se imala namjeru zadržavati…ali ostala sam i drago mi je da jesam. ;)))
      Ti si naš veseljak…uvijek donosiš osmijeh…

      Hvala ti od srca.
      Lijep pozdrav… :))

  7. S obzirom na ono o čemu se ovdje radi, ako sam dobro protumačio stihove, nema potrebe za nekim komentarima, jer je rečeno toliko toga…al moram dodati da sam se na par mjesta najžio od nekih slika koje sam imao pred očima čitajući ovo.

Odgovori

Subscribe without commenting