Da je opet 68-a
E, da je opet 68-a
ta divna godina crvene
boje
kada smo znali reci ne
pogazenim idealima
da je opet 68-a
ne bi nasi stari rekli pusti
ne bi nasi mladi govorili
jebi ga, dobro je
e nije!
nit je 68-a nit je dobro!
ali mene niko nece kupiti
meni nece moje godine, ljubav,
pjesme, Tebe mi nece
kao kusur odbrojati
ja ne dam svoju 68-u
al dzaba kad begovi bosanski
znaju na sve samo reci jah
i ne ustati ni da se protegnu
gdje je sad njihova 68-a
zatrpana sigurno u nekim
dnevnicima, u vinskom podrumu
pored racuna koje treba platiti
pored snova koje treba izgubiti
tako je, Revolucijo!
treba izgubiti snove da bi mogao
zivjeti
treba poraziti ljubav da bi mogao
zivjeti
na svaku reci NE
i digni knjige “svete” na fantoma promjene
i reci dobro je i ovo
ma nije!
mene, gospodo drugovi, niko nece kupiti!
treba ustati, treba vikati, ali
kome? kad zbunjene oci gledaju samo
da te vide a ne da cuju, samo
da imaju temu za razgovor
i reci mi da lud sam
jesam!
ja hocu da mijenjam planetu
ja hocu da mijenjam boju sunca
ja hocu da mijenjam sjaj mjeseca
samo da je opet 68-a
neki bi pariski student i ove
stihove procitao
neki bi londonski radnik i uz ove
stihove marsirao!
ali nije 68-a
sad je 2008-a i
neki bi kanalizacijiski kriticar
i ove stihove
popljuvao
jer, o boze, spominjem
proslost
jer, o erneste, pozivam na
revoluciju
ljubavi, ne zamjeri, bar ti
zbog ovih stihova, ti znas
da mi je svejedno gdje sam i kad sam
kad si ti u blizini
ali sta cu kad ti odes
treba, o Revolucijo, pljunuti
u lice svima koji su te izmislili
jer oni su te prvi i izdali!
e da je opet 68-a
neko bi i ove zastave
spalio
da je opet 68-a
neko mozda ne bi prezivio
da je opet 68-a
da je opet 68-a
da je opet 68-a
napisano o maju, 2008. No pasaran! D.
eto ti znas kako je bilo 68 :)