[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

voljela bi da ima netko, da mi bude sunce, a da ja njega jutrom budim

da je ono malo vjere u meni, smisao dana kada je blizu i daleko

bez da zbog ljubomore ludim

tih, čudan, povučen, u duši prava vatra

kad me dodirnu ruke i pogled, da rastopim se u ustima kao marelica slatka

da mu obrišem suze, kada ih na licu nije

jer je muško i vješto ih od drugih ljudi krije

i nekad od mene pravi distancu, znala bi nije namjerno

i vratila se svom najdražem strancu

da upoznam ga onakvog od malo prije

onog zbog kojeg moje srce tako snažno bije

da je meni netko, tko shvaća koliko je jednostavan zapravo ovaj svijet

svo bogatstvo svijeta bio bi mi poklonjen jedan poljski cvijet…

 

 

Posted by vallerie

This article has 3 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting