[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

U procjepu dana
skrivam tvoju sjenu,
smirenu na dnu moje mašte.
Štitim ju od vjetra
što ponekad silninom kroz mene prohuja
želeći razmrsiti čvorove
kojima si čvrsto vezan za moju dušu.

U napuklini stvarnosti
zamišljam tvoje dlanove
kako ostavljaju trag toplog snivanja
na mojoj koži…
i pospremam užarenu misao
u nerazmrsive čvorove tebe
u meni.

Autor shadea

Ova objava ima 6 komentara

  1. Štitim ju od vjetra
    što ponekad silninom kroz mene prohuja
    želeći razmrsiti čvorove
    kojima si čvrsto vezan za moju dušu.
    Čudni su ti vjetrovi životni ali dobro je da se ipak smire.
    Vrlo lijepo ,tvoje Shadea.Pozdrav.

  2. Mirko,hvala ti od ♥ na ovom prelijepom komentaru! I na razumijevanju…
    Bila je zvjezdana večer…inspirativna…i pomalo tužna…možda ova bude bolja:)
    Šaljem ti topao pozdrav kroz ovaj suton što prelazi preko neba…

  3. Ovakve čvorove nije lijepo odvezivati 🙂
    ..U napuklini stvarnosti
    zamišljam tvoje dlanove
    kako ostavljaju trag toplog snivanja
    na mojoj koži…
    i pospremam užarenu misao
    u nerazmrsive čvorove tebe
    u meni.

    Krašokanditnih li stihova…Skidam šešir..Pozzzz lady

Odgovori

Subscribe without commenting